hronika jedi majstora

In a galaxy far, far away.....

31.12.2005.

sretna nova godina...

Dragi padawani i prijatelji. Zadnja godina dana je bila iznimno teska za sve nas jer su se tamni oblaci nadvili nad Silu. Znajte da ce i sljedeca biti teska ali sam zato ja tu sa Vama. Jer Sila je moj saveznik i zato ce biti sve u redu. Zelim Vam sve najbolje. Pazite sta pijete i sa kim idete u krevet:) Do konacnog pada Imperije, Vas Yoda
Neka je Sila sa svima nama....

30.12.2005.

return of the jedi...

Mrak svuda oko mene. Za trenutak sam pomislio da sam slijep, ali sam shvatio da sam jednostavno u prostoriji bez svjetla. Bol medju sljepocnicama je bio neopisiv. Pokusao sam prstima da ih izmasiram ali sam shvatio da su mi ruke cvrsto pricvrscene za podlogu na kojoj sam lezao. „ Ovo ce biti interesantno“ pomislio sam. Zadnje cega se sjecam je da sam sjedio u SUR Jagoda, ispijao svoju trinaestu lozu. Poslije toga nista. Mora da mi je neko ubacio nesto u pice a da ja nisam nista primjetio. Postajem nepazljiv pod stare dane.
Zaculo se tiho zujanje a onda, uz treptaj, svjjetlo je pocelo da se pali. Imao sam osjecaj da mi neko ziletima reze oci. Lagano, priviknuo sam se na nedostatak mraka. Polako sam kruzio pogledom. Prostorija je bila nekih pet sa pet metara. Zidovi su bili cudni, kao da su napravljeni od meni nekog nepoznatog materijala. Mada, najcudnije je bilo to sto sam bio potpuno nag.
Nakon kratkog statickog krckanja, iz zvucnika postavljenog meni iza glave, zacuo sam glas kompjuterski moduliran, tako da ga ne bih mogao prepoznati. „ Dobro dosao, stari Ucitelju. Nadam se da ce ti se svidjeti nase gostoprimstvo. Potrudicemo se da ti bude prijatno.“ A zatim se nepoznati nasmijao. Smijeh mi je bio poznat. Kaao hijena. Mozda cu moci da se sjetim kada mi se um razbistri. Ali za to nisam imao vremena. Htio sam da uz pomoc Sile raskinem svoje okove i prekinem ovu farsu. Jedino sto se desilo je da sam osjetio neko vibriranje kroz tijelo, kao mali elektricitet. I nista vise. Kao da sa midiklorijanima u mojoj krvi nesto nije u redu. Kao kad se depolarise magnet. Osjetio sam nesto sto bi se mogla nazvati blaga zabrinutost, jer mi se ovo nikada nije desilo.
„Zaboravio sam reci, majstore“ onaj glas iz svucnika rece „da se nalazis u posebnom polju koji ponistava djelovanje midiklorijana. Sto znaci, Sila pa-pa...“ i opet taj smijeh.
U tom trenutku su se vrata izvan mog vidnog domasaja otvorila. Osjetio sam kako nekoliko osoba ulazi u prostoriju. Pomislio sam da sada idu batine kad na moje iznenadjenje, u prostoriju nisu usli nikakvi razbijaci nego sedam Tvi'lek djevojaka, sve ljepsa od ljepse. Nage. Slijedilo je dest sati neprekidnog sexa. Jadna za drugom su se mijenjale na meni, s vremena na vrijeme mi ubrizgavajuci neku drogu, tako da se nisam mogao koncetrisati i sprijecavati svoju erekciju. Pomislio sam da ovo zatocenistvo uopste nije lose.
Peti dan. Jadno za drugim, smijenjivali su se periodi sexa i mucenja elektricnom strujom. O spavanju nisam moago ni da mislim. Svaki put bi me probudio jak elektricni izboj. Poceo sam da shvatam taktiku. Neko je htio da do kraja iscrpi moj oranizam. Samo nisam znao ko i zasto. Mi Jediji smo u stanju da akumuliramo ogromne kolicine energije u svom tijelu, da izdrzimo danima bez hrane i vode. Ali i mi imamo granice. U ovih pet dana sam dobijao samo ustajalu vodu i po komadic pljesnivog kruha. A cinilo mi se da se situacija nece popraviti.
Ne znam tacno koliko je vremena proslo. Cinilo mi se bar dva mjeseca. Iscrpljenost me je obuzela potpuno. Tijelo mi je bilo prekriveno opekotinama. Grcevi su me tresli. A vec je proticao deseti sat neprekidnog sexa. Nikada nisam mislio da mozda se i mogu zasititi sexa. Kada je i zadnja Tvi'lek djevojka izasla iz sobe, osjetio sam kako mi se lezaj za koji sam bio pricvrscen dize. Prvi put nakon svog ovog vremena. Jos uvijek nisam mogao da kontrolisem Silu, jednostavno mi je bjezala izvan dohvata. Cuo sam dva para koraka kako ulaze u prostoriju. Jedan tezak a drugi lagan, hitar. Stali su tacno ispred mene. Odmah sam ih prepoznao.Visi i tezi je bio Arman Daak, Talezijanac koji je nekada davno htio da postane Jedi ali na moje insistiranje je bio odbijen. Strah u njemu je bio prejak. Drugi je bio Traa'mal Gudra sa Tatooinea, padawan koji nikada nije postao Jedi i kojem se trag gubi prije sedam godina. Svi su mislili da je postao jedan sa Silom. „ Osveta je jelo koje se jede hladno, zar ne ucitelju?“ rece Traa'mal dok mi je Arman prilazio. „Pustite me sada i mozda vas postedim“ rekoh mirno. Znaci to je u pitanju. Osveta sto nisu postali Jediji. A ja sam pomislio da je neko kome sam nekada pokupio curu. Sad mi je lakse. Odjednom, veze na mojim rukama i nogama se olabavise te bez kontrole padoh na hladni beton. Pokusao sam da se pridignem, ali jednostavno nisam imao snage. Arman je zamahnuo svom snagom i udario me tesko potkovanom cizmom u rebra. Mislio sam da me je kometa udarila, kako je zabolilo. Vjerovatno mi je slomio koje rebro. Znao sam da imam unutrasnje krvarenje jer mi je krv pocela da curi kroz ispucale usne. Mene niko ne udara!! „ Probaj to jos jednom i ubicu te“ rekoh najmirnije stio sam mogao. Arman se samo nasmijao i zamahnuo ponovo. Fino sam mu rekao. Koristeci posljednje rezerve snage, uhvatio sam ga za desnu nogu u zamahu. Oci su mu se rasirile od iznenadjenja i straha. Desnom pesnicom sam udario u donjio dio trbuha, izbijajuci mu vazduh. A zatim sam desnom nogom udario u koljeno njegove stajace noge. Otvoreni lom nikada nije prijatan. Pogotovo ako vam je neko izbio cijelo koljeno iz noge. Zaurlao je od bola. Znao sam da nikada ne bi bio Jedi ako ovaj bol ne moze da izdrzi. Pridigao sam se, dok je on padao na tlo. Ne gledajuci, zario sam desnu stopalo u njegovo grlo, mrveci pri tome grkljan a zatim i vratne prsljenove. Bio je mrtav prije nego je mogao shvatiti sta mu se desilo. Traa'mal se brzo izmakao i izvukao svoj lightsaber. „ Kako..?“ promuca. „ Zar mislis da Jedija cini Sila? Da je Jedi bez Sile kao bogalj?“ rekoh. „ Stvarno, trebali ste me pustiti kad sam vam rekao. Zar mislis da ce ti taj lighsaber puno pomoci protiv mene?“ U tom trenutku, iz djepa, on izvuce moj lightsaber i naceri se. „ Moj mozda je dovoljan da te samo posijece. Ali tvoj ce mi pomoci da te ubijem.“ Sjecao sam se da je uvijek bio dobar borac. Nisam ga smio olako shvatiti. Za par sekundi, znao sam, bice mrtav. Zamahnuo je sa oba maca prema meni, praveci x putanju, da pokrije sto vise prostora. Kao da sam ponovo mladic, skocio sam u vazduh, napravio dvostruku salto i docekao se njemu iza ledja. Udario sam ga nogom u potiljak. Zateturao se ali se i munjevito okrenuo, pokusavajuci da me poprijecnim udarcem sasijece. Uhvatio sam ga za zglob ruke koja je drzala moj lightsaber. „ To je moje, mislim“ rekoh. A onda mu zavrnuh zglob. Pucanje kosti je bilo skoro necujno u porednjeju sa svukom sjeciva koje je prerezalo njegov drugi zglob. Vazduh ispuni teski miris spaljenog mesa. Nije ni glasa ispustio. Nastavio sam da mu zavrcem zglob dok vrh sijeciva nije dosao tacno na mjesto gdje se njegove noge spajaju. Za trenutak sam zastao i nasmijao se u njegovo uzasnuto lice. A onda jako povukao mac prema gore. Testisi, karlicna kost a zatim ostatak tijela je popustao pod mojim lightsaberom, dok napokon nije izasao iz njegove glave. Traa'mal je bio podijeljen na dvije simetricne polovine. Osjetio sam umor. Trebala mi je loza. Izasao sam iz svoje tamnice. Jos uvijek nag. Tvi'lek djevojke su sjedile ispred. Strah je bio u njihovim ocima. Posao sam da odem a onda mi je nesto palo na pamet. Lagano sam se okrenuo. „ Djevojke, sta radite veceras?...“

28.10.2005.

praznina......

Aaarrghhhhhhh. Kakav bol. Ne mogu da vjerujem da zivo bice moze ostati svjesno pri ovako intezivnom bolu. Pokusao sam da se nakasljem ali iz usta mi je izasla samo krvava pjena. Ocito mi je bar jedno plucno krilo bilo probijeno. Lagano sam otvorio oci. Pekle su. I vid mi je bio zamucen. Kao da sam dugo gledao u sunca Tatooinea. Digao sam ruke ispred lica. Bile su prekrivene opekotinama treceg stepena. Dim se jos dizao sa spaljnih rukava. Sta...sta se desilo? Gdje sam? I...KO SAM?!?!?! Ne mogu da se sjetim. Mozda je posljedica soka. Ko sam? Da mi samo ne tutnji u glavi ovoliko. Ne mogu da cujem sopstvene misli. Lagano, osjetio sam lagane vibracije. Nisam mogao nista cuti, ali sam znao da se neko priblizava. Prijatelj? Neprijatelj? Zasto mislim da imam neprijatelja? Da mi je samo znati ko sam! Jedva sam se pridigao na koljena i okrenuo. Na par koraka od mene sam nejasno vidio neke siluete. A onda mi se vid izbistrio. Bio sam okruzen sa stotinjak figura u bijelom. Sa plavim sarama na sljemovima i oklopu. Naoruzanih visokokalibarskim cijevima i raketnim bacacima. Do zuba. U glavi su mi odzvanjala tri slova. ARC. Ali nisam znao sta to znaci. Zacuo sam pucketanje iz radio prijemnika. Zatim je jedan od njih, ocito vodja poceo da iznosi izvjestaj nekome daleko. „ Ghost 1 za Ghost 2, imamo ga. U uzasnom je stanju, jedva se mice ali je ziv. Da...? Da...? Razumijem. Likvidacija ce biti trenutno izvrsena.“ Nisam znao zasto, ali ovi su poslani da me nadju i ubiju. ZASTO? Jedan od njih mi je prisao. Cuo sam kako se smije ispod sljema. Zamahnuo je kundakom svoje puske prema meni. Izmakao sam se samo par centimetara, tek toliko da mi metalni dio prozuji pored desnog uha a onda sam, koristeci njegovu inerciju, uhvatio ga za ruku i trznuo je jako nazad. Culo se kako puca kost u ramenu. Prije nego sto je udario o tlo udario sam ga nogom u grkljan. Znao sam da je mrtav. Ali nisam znao kako sam znao sta da uradim. Drugi je odmah krenuo prema meni. Zarotirao sam se na lijevoj nozi a zatim sam desnom udario u njegovo koljeno. Savilo se pod neprirodnim uglom. Kada je njegova glava bila u visni moje, bridom desne sake sam udario u njegovu bradu. Kosti vilice su pod silinom pukle a zatim su se komadici zarili u mozak, donoseci trenutnu smrt. Reagovao sam kao obucen vojnik. Ko sam? I kao da mi je nesto nedostajalo. Kao da je nesto tu blizu, ali izvan dohvata. Zamahnuo sam prema trecem ali bilo je to presporo. Slomljena rebra su me sputavala. Izmaknuo se toliko da se moja saka zaustavila na samo par centimetara od njegovog torza. A onda, kao struja, osjetio sam da je nesto prostrujilo kroz mene i izaslo iz moje sake. Nisam nista vidio ali je njegovo tijelo odletjelo kao da ga je neka nevidljiva sila udarila. To...to je tako poznato. Nesto prijatno, sto me ispunjava. Taj trenutak dekoncentracije je bio dovoljan da me neko udari s ledja u potiljak. Bljesnulo mi je pred ocima. A bljesak me je podsjetio na jedan drugi bljesak. Samo mnogo veci. I ogromna vrelina? Pao sam na tlo. Nekoliko metara dalje sam vidio na jednom vojniku, okacenom o pas, metalni cilindricni predmet. Tako poznat. Tako privlacan. Nesto moje? I sta je ono prostrujilo kroz mene?Okruzili su me i poceli udarati kundacima ali ja sam bio preslab da se branim. Pokusao sam odpuzati ali nisam mogao. Najednom, osjetio sam prijatnu toplinu kako me ispunjava. Kao da mi se sjecanje vraca. Nesto znam, ali to treperi na rubu moje podsvijesti. STA? Zaklopio sam oci i prepustio se. Ne znam sto. Jednostavno sam osjetio da tako treba. Pruzio sam ruku. Otvorio oci. Odjednom, metalni cilindricni predmet se jednostavno otkinuo sa kaisa o koji je bio okacen i, kao nekim cudom, poletio prema meni. Istog momenta kada su se moj prsti sklopili oko drske, slike su pocele da naviru iz mog sjecanja. Brzo. Mnogo djece oko mene, sa slicnim metalnim predmetima iz kojih je izlazio snop svjetlosti. Zatim kako sam negdje u svemiru. Pa u borbama. A onda su slike pocele da usporavaju. Ja sam na napustenom planetu.... Poziv u pomoc....Nesto leti prema meni sa neba....Plameni trag kao zmija. Eksplozija..... Nuklearna. Vrelina sunca. Nesto me okruzuje, kao nevidljivi zid. Udar. Ja letim kroz zrak, odbacen silovitom detonacijom. Prezivio sam nuklearnu eksploziju? Padam na tlo, sav u plamenu....A onda mrak.
Prsti su dohvatili poznato mjesto na metalnom predmetu. Snop zelene svjetlosti je izasao. Sad se sjecam. Osjecao sam kako me prozima poznati osjecaj. Osjetio sam kako mi kosti zacjeljuju, rane se zatvaraju. Opekotine nestaju. Sad znam ko sam.
Kao da je bomba eksplodirala. Tijela su bacena u zrak. Dijelovi tijela su letjeli na sve strane. Dijelovi tijela i djelovi oklopa. Sve mi se vratilo. Ispravio sam se. Prezivjeli su podigli svoja oruzja prema meni ali im to nije pomoglo. Moj vijerni prijatelj se pobrinuo za njih. Sjetio sam se. Moj dobri, stari lightsaber. Bio je dio mene. Kao sto sam ja bio dio svega. Sad znam. Sila me je vodila.
Kad je zadnji ARC trooper, komandos imperatorove vojske, lezao mrtav, ugasio sam svoj mac. „ Ah, kako nekulturno od mene“ rekoh „ nisam se predstavio momci. Ime mi je Yoda....“

22.10.2005.

izvan spasa....

„Trebamo izvlacenje odmah!!“ urlao sam u mikrofon predajnika.Hologramski primopredajnik je bio pogodnjen krhotinom diuterijemske granate dva dana prije. Bitka je vec trajala pet dana i situacija je bila teska. Bilo je to u vrijeme mojih testova za Jedi viteza. Iako sam bio tek Padawan, Jedi vijece mi je povjerilo komandu nad jedinicom republickih marinaca da ispitamo situaciju na Omicronu VII. Iznenada se izgubio svaki kontakt sa kolonistima koji su tu iskopavali vrijedne minerale. Republicka informativa sluzba nam je garantovala da nije bilo nikakvih neprijateljskih kretanja u sektoru. Prokleti smradovi, uvijek negdje pogrijese. Na ulazu u stratosferu nas transporter je bio pogodjen dvjema rakatema zemlja-svemir. Oba precizna, u dva motora. Toliki put do tla a samo jedan ispravan motor. Jedino nas je spasila hladnokrvnost mladog Aalderanskog pilota. Uspijeli smo spasiti vecinu ljudstva i opreme. On je poginuo prije tri dana. Snajper. Sada, nalazili smo se na maloj uzvisici nad okeanom trave u svim pravcima. Nikad nisam vidio ravniji planet. Kao da se nalazim u ogromnoj Madjarskoj! Omicrom sistem je bio mali sistem udaljen od svih republickoh baza. Sto je jos gore, bio je na samom pragu Unutrasnjeg obruca. Treba vremena da stigne pojacanje.
„Sila vas spalila, saljite brzo pomoc, trebamo izvlacenje. Imamo velike gubitke, moji ljudi ginu!!!“. Nakon dva dana, napokon smo uspjeli da uspostavimo kontakt sa komandom na Coruscantu. Na zalost, odgovorni je bio General Mathius, nadmena budala, koja je mislil da zna sve. Kontakt sa Vijecem ili nekim od senatora nismo mogli uspostaviti.
„Negativno, Yodo. Ne mozemo poslati nikoga, daleko ste a i ne zelim da ugrozim jos ljudi i letjelica. Izvan spasa ste sada. Ako mozes, a vjerujem da mozes, bjezi i spasi se. Poslacemo malu letjelicu, ne vjerujem da ce njihovi senzori moci da je otkriju.“ Hladni, bezosjecajni glas mi je odgovorio u slusalicu. Pogledao sam u ljude oko sebe. Rijetki su bili u stanju da stoje, a ne da se bore. Mada, i da je bilo borbeno sposobnih, vise nije bilo municije za nase oruzije. Bio je pravu, moga sam da pobjegnem i da se spasim. Ali to nisam htio. Nije to nas nacin. Mozda nisam jos Jedi, ali cu biti. I pored toga nisam mogao da ih ostavim. Ja nikog ne ostavljam iza! Svi ili ni jedan. Jednostavna racunica.
Ispravio sam se i pogledao uokolo. Koliko god moj pogled je sezao, na sve strane, hiljade i hiljade borbenih droida i oklopnih vozila opermljenih oruzijem velikog kalibra nas je drzalo u obrucu. Nekad zlena povrsina je sada bila sivo crna. Svetlost dva sunca iznad nas se fino reflektirala od celik ispred mene. Ocito je jos neko htio minerale sa ovog planeta. Nisam znao ko i trenutno me nije interesovalo. Zatim sam pogledao u moju jedinuci ili tacnije ono sto je ostalo od njih. Strah. Strah i ravnodusnost je bila u svim ocima. I sve oci su bile uprte u mene. Cekale na odgovor. Pune molbe. Da ih spasim.
Nisam prvo znao sta da kazem. Ni sta da uradim. Cak sam negdje u dubini podsvijesti osjetio ocaj. Daleko ali sam znao da je tu. Iznenada, kao da su tu ispred mene, u mislima sam vidio likove svih svojih ucitelja. I svi su govorili isto: „ Iskoristi Silu!“ Da, u pravu su. Kako sam mogao da se predam?!? I da se osjceam sam. Jer Sila je moj saveznik. I to mocan saveznik. Ona nas ispunjava, okruzjue. Cini sve oko nas. Pogledao sm jos jednom krhotine moje razbijene vojske i nasmijesio se. Ne slabim smijeskom ocajnika nego samouvjerenim smijeskom. Smjeskom osobe koja zna sta mu je ciiniti. A onda sam se okrenuo. I zatvorio oci. Pustio da me Sila ispuni skroz.. osjetio sam kako tece kroz mene, prvo lagano a onda divlje kao sumski pozar. Osjecao sam se dobro. Koncetrisao sam se. Meditirao. A onda se pokrenuo. Nisam otvorio oci. Nisu mi trebale. Pustio sam da me Sila vodi. Kao bojica. Kao plima. Bili smo jedno. Skocio sam daleko medju silne droide i masineriju. Za trenutak su zastali, iznedadjeni. Ko bi to ocekivao od vjestacke inteligenicje. Osjetio sam kao da usisavam u sebe svu Silu s planete, svu Silu iz svemira, mada sam znao da je to nemoguce. A onda se nasmijesio jos jednom. I oslobodio Silu iz sebe. Kao tornado, sve oko mene sam bacao, kidao, cupao. Osjetio sam kako se red za redom droida rastavlja, kako dijelovi iz prvih redova lete prema zadnjim i kao geleri ruse sve pred sobom. Djelovi ruku, glava, nogu su letjele na sve strane. Unistavale. A onda sam upalio moj vjerni lightsaber. Sila me nosila, kao list na vjetru. Skako sam, prevrtao, klizio, trcao....i svo vrijeme moj vjerni lightsaber je sjekao. Osjetio sam slast Sile u sebi, njenu moc. Doslo mi je da zapjevam. Sve se pretvorilo u ples. Sila je izvlacila sve iz mene, svu moju obuku, svo moje znanje i iskustvo. I sve se pretvorilo u jedan veliki pokret.
Kada sam stao i otvorio oci, vise ni jednog droida nije bilo da stoji. Nijedno oklopno vozilo nije bilo citavo. Pobjeda. Apsolutna pobjeda. Pogledao sam prema brezuljku gdje su se nalaazili moji vojnici. Gledali su me u nevjerici. Samo sam im se osmjehnuo.
Raznio sam vrata komandne sobe. Svi su gledali sa strahom u ocima. Uzeo sam ruku borbenog droida, koju sam ponio sa sobom. Spojio sm dvije zice, tamo gdje je bio lakat. Iz cijevi, iznad sake ruke hiljade projektila je izletilo, unistavajuci sve monitore, svu opermu u prostoriji. Dok se nije cuo skljocaj praznog mehanizma. Svi su me gledali kao da sam poludio. Tamo, na stolici u uglu, je sjedio General Mathius. Nije nista govorio. Samo me gledao. Prisao sam mu i nasmijesio. A onada sam mu zabio taj patrljak od ruke u desnu nogu. „ Suvenir sa Omicrona“ rekoh i nasmijesih se. On je urlao dok je pokusavao izvaditi taj komad metala iz butine. Zatim je stao. Znao sam da cita poruku na toj ruci. Pisalo je: „ Izvan spasa“....

04.10.2005.

nisi to trebao uraditi....

Noc. Vedra. Bez oblaka. I bez Mjeseca. Idealna. Napokon, moja potraga se priblizava kraju. Nakon mnogo ulozenog truda i novca sam tamo gdje sam odavno trebao biti. Vrhovima prstiju sam presao preko drske mog lightsabera, koji mi je visio o lijevom boku. „Bice posla za tebe, stari prijatelju“ pomislio sam. Usao sam u blok stambenih zgrada. Onu koju sam trazio, lako sam nasao. Moj kontakt je bio pouzdan, informacija precizna i tacna. I da nisam znao tacno koji sprat trazim, osjetio sam kako me Sila usmjerava prema prozoru na cetvrtom spratu. Svjetlo je jos bilo upaljeno iako je bilo dosta kasno. „Nema veze“ pomislio sam. Ionako se ne bi nista promjenilo. Uz lagan zalet, skocio sam do prozora koji sam trazio. Silinom koje je ubraznje dalo mom tijelu pri skoku, lagano sam razbio staklo i uskocio u stan. Prekotrljao sam se preko poda a onda ispravio. Za racunarom je sjedila osoba koja se munjevito okrenula. Strah i iznenadjenje je izvirala iz svih pora na njegovom tijelu. Prvo je zaskiljio, pokusavajuci da vidi ko je upao u njegov stan a onda, kada me je prepoznao, samo pao nazad u fotelju u kojoj je sjedio. Racunar mu je bio upaljen. Smrad straha ispuni mali prostor. Njegovo medjunozje iznenda zatamni, niz nogavicu mu je pocela teci tekucina. Od straha su mu se misic zgrcili a zatim opustili, prouzrokujuci da se njegova besika isprazni. Soba zasmrdi jos vise. „Jesi li ti ******* ?( kao osoba koja postuje tudju privatnost, ovom prilikom necu da otkrijem identitet doticne osobe. prim. aut. )“. Kao odgovor dobio sam samo slabasno klimanje glavom. „ Zasto? Vec sam te upozorio. Dva puta. Zasto si to uradio? Jos si me natjerao da se pomucim, da iskoristim svoje znanje o racunarima, da trazim ljude koji imaju odredjene informacije....Toliko sam puta morao brzo djelovati zbog tebe, dok niko nije primjetio tvoje gluposti. Mislis da si mudar? Stvarno nisi trebao to uraditi.'' Sobu ispuni miris izgorjelog mesa. Njegove oci su samo rasirile od iznenadjenja. Usta su se otvarala kao kod ribe na suhom. Nije ni zvuka ispustio. Lagano sam izvukao sjecivo mog lightsabera iz njegovog stomaka koji se pusio. Tijelo mu se lagano grcilo. Nece jos dugo. Prisao sam prozoru, izbacio desnu nogu preko ruba spremajuci se da iskocima vani, ali sam zastao i okrenuo se prema umirucem tijelu. „ Stvarno nisi trebao da ostavljas glupe komentare na mom bloggu, znas?!“. A onda sam zakoracio u mrak....

26.09.2005.

boba fett......

„Jebem ti saobracaj“ pomislih dok sam pretrcavao cestu kod kina Radnik. Bila je to prosla sezona, zurio sam na utakmicu KK Bosna ASA BHT- KK Partizan MB. Tu tekmu smo dobili. Na mom MP3 playeru je picila muzika iz filma Blues brothers. Bas je dobra zika. Popravljala mi je raspolozenje. Zbog stalne promjene u Sili, zglobovi su me stalno boljeli i sav sam bio nikakav. Mrzim kad se to desi. Iznenada, kroz taktove „ Peter Gun Theme“ moje super izvjezbano uho cu jedva primjetan zvuk. Odmah sam ga prepoznao. Malo osoba moze prepoznati zvuk zatvaraca na super brzom, automatskom visecijevnom lanseru raketa, koji je u stanju da ispali i do 300 raketa razorne snage u minuti. Opasnog oruzja. Oruzja koje su koristili ARC ( Advanced Reccon Clones ) klonovi. Najbolji. I najjaci. Jer iako oruzje nije bilo mnogo tesko, zahtjevalo je dosta snage zbog povratnog udara pri ispaljivanju. „ Taman“ pomislih dok sam se istog trenutka bacao u stranu, daleko od mjesta gdje sam trenutak prije bio. Nije bilo sumnje da su cijevi bile uperene prema meni. Nije bio niko na ovom sugavom kamenu zvanom Zemlja ko bi bio napadnut na taj nacin. Obican komad olova je bio dovoljan za svakog stanovnika ove planete. Na mjestu gdje bi se nalazio da sam se nastavio kretati onom predhodnom putanjom kao da se vulkan otvorio. Serija eksplozija, stopljena skoro u jednu veliku eksploziju je podigla asfalt, bacajuci ga u 50 metara u vazduh. Zaista mocno oruzje. Lagano sam se docekao na vrhove prstiju, misleci kako mi je ovo dobro doslo, da se malo razdrmam. Odavno nije bilo nikakve akcije. Kad....Krajicka oka sam primjetio nesto strasno. Na mom bosninom, Dejo Parezanin No:7, dresu je bila mala rupica, napravljena gelerom neke od silnih detoniranih raketa. Nezamislivo!!!! Podigao sam pogled prema na nebu i tamo, na visini od nekih tridesetak metara, lagano je lebdio, zahvaljujuci raketnom motoru pricvrscenom za ledja, Boba Fett. Najopasniji lovac na ucjene ovog doba. Klon svoga oca, Janga Fetta. To mu nije trebalo, jer mi je ovaj dres bas drag. Cuo sam kako se oholo smije, dok je stavljao novo punjenje u svoj lanser. „ Sta je, deda? Ukakio si se u gace, a? „ prosikta on. „ Ja ne nosim gace i ti to dobro znas Bobo. I nikad ih nisam ni nosio. Sad ces da mi platis 50km za novi dres i pusticu te da ides“ rekoh. Umjesto odgovora, ispalio je novu salvu na mene. Opet sam odskocio u stranu. Na moj uzas, na dresu je bila jos jedna rupa, jos veca. „ BOBO SMRADEEE!!!“ zaurlao sam dok sam smanjivao snagu na svom lightsaberu. Inace, kad je moj lightsaber na najjacem, u stanju je da presijece jednim laganim zamahom cak i mocne borbene krstarice. Ipak nije to obicni lightsaber. Pored standarnog kristala, ugradio sam mu dual shock absorber, 5.1 fencing emiter, Dolby soround charger, special 11'' plasma punjac te poseban kristal, prilagodjen samo meni, koji posebo dobro radi protiv Tamne strane Sile. Ali to nisam sad trebao. Nisam htio da lagano umre. Vec da pati. Tako sam snagu mog sjeciva sa najjaceg smanjio na najslabije. Sad je bio tup ko kurac. „ Bobo, ovo ce mnogo da te boli. „ rekoh kroz zube. A onda skocih. Pokusao je da se izmakne i da otvori vatru iz svog bacaca plamen na mene. Nije uspio. Prvim udarcem maca sam mu slupao cijev bacaca. Drugim sam mu odvalio raketni motor sa ledja te je on pao na zemlju. Mora se priznati, dobar je. Jer se odmah otkotrljao u stranu i poceo da puca iz svog blastera na mene. Lagano sam odbijao njegove hitce, pazeci da nijedan njega ne pogodi. To bi bilo previse lako. Lagano sam mu prisao i nogom izbio blaster iz ruke. Iz podlaktica mu je iskocilo sjecivo, kojim je zamahnuo prema meni. Mali zamah lightsabera je bio dovoljan da mu izbijem sjeciva iz ruku. A onda sam ja krenuo u napad. Kao baseball palicom, poceo sam ga tuci. Njegov oklop je odzvanjao kao kanta puna smeca. U pocetku je samo sutio i pokusavao da se izmakne, ali kako su moji udarci postajali sve jaci i brzi, poceo je prvo da cvili a zatim i da otvoreno da place. Molio je da prestanem ali nisam htio. Umlatio sam ga k'o macka u vreci. Na kraju, pod mojim nogama je bila hrpa iskrivljenog metala i mesa. Krv je curila na sve strane. „ Mater ti tvoju, meni ces dres da probusis? Jesi li ti lud? Jel pijes Bi vodu? A sad mi daj moju petobu za novi dres!“ Drhtavom rukom je izvukao izvukao iz one mase kredite u vrijednosti od 50km. „ Izvini majstore, nemam ovih zemaljskih para, moze li ovako?“ „ Haj' daj i gubi se odavde. I ovako kasnim na utakmicu. I... Ako te opet ikad sretnem, usta cu ti da razvalim! Jesi me cuo?“ rekoh a onda ga sutnuh nogom tamo gdje mi se cinilo da mu se nalazi guzica. Bas sam ga sredio, tesko je bio prepoznati gdje je sta. Dok sam ulazio u dvoranu, jos nadrkan zbog dresa, pomislio sam kako mozda ipak njije trebalo da ga ostavim u zivotu. Mogao bi nekog belaja da napravi ubuduce.....

11.09.2005.

rodjendan....

Danas mi je rodjendan. Devetsto i neki. U mojim godinama nije vazno vise ni koji tacno. Zelim samo ovom prilikom da se zahvalim svim svojim padawanima i prijateljima Republike na njihovim iskrenim zeljama da me Sila jos posluzi, a kojim nisam imao prilike da im se licno javim. Hvala Vam i neka je Sila sa Vama....

01.09.2005.

na lijevu nogu.....

Sile mi, pa sta je danas? Jel se to cijeli univerzum urotio protiv mene? Prvo je neko na sabahu busio nesto u zgradi u kojoj zivim pa me probudio. Onda, dok sam se tusirao, nestalo je vode pa se nisam mogao saprati. Sad sam sav slipav od gela za tusiranje kojeg nisam mogao isprati. Sreca pa nemam puno kose, pa sam kosu isprao sa flasom kisele. Moracu negdje otici u javni WC da obavim veliku nuzdu, jer ne bih mogao pustiti vodu nakon obavljenog posla, a necu da mi smrdi kuca. Sjednem za komp da provjerim mail, kad strujni udar mi sprzi maticnu plocu!!!! A kupio komp nedavno. Sreca nisam prodao stari, pa bar mogu vidjeti sta ima na netu. Podjem kafu skuhat, pa mi pukne drska na dzezvi. Sva ona vrela voda se izlije meni po stopalima. Podjem u samoposlugu da kupim sta za jesti kad vidim da mi je neko ostavio pred vratima kesu sa smecem. Vjerovatno onaj mali debeli, sto zivi na zadnjem spratu. Kad ga uhvatim, jebacu mu sunce. Dodjem u samoposlugu, napunim korpu sta sam htio, da platim kad odbi mi kreditnu karticu!!! Onda sam morao otici na neki bankomat, tamo sreca primi karticu, da dignem lovu pa opet nazad, da platim. Mogao sam iskoristiti Mind trick, ali nisam htio. Nesto bi bezze pravo. Dodjem kuci, u postanskom sanducetu nadjem racun za struju od 156km. Popizdim. Nema sanse da sam nabio toliki racun. Pa ljeto je, kako sam mogao. Udjem u kucu, upalim telefonsku sekretaricu, jedna poruka. Od one cure iz Teslica, sto smo se malo trpali prije koji mjesec. Kaze kasni joj vec mjesec i po, a samo je samnom bila u zadnjih sest mjeseci. Laze kurva. Uostalom, koristio sam kondom. Iako su ovi zemaljski pravo hafifni. A jesam i ja nasao gdje cu doci. Bolje bi mi bilo da sam ostao na Dagobah. Bas sam morao doci na ovu hrpu govana!!! Toliko sam nadrkan da bih najradije otisao na Coruscant i nasao ona dva idiota, Vadera i Sidiusa. A onda bih im jebo mater. Zbog njih sam ovdje. Vadera bih natjerao da pojede svoj lightsaber i to upaljenog. Otkinuo bih mu one vjestacke noge pa ga umlatio sa njima. Sve bih mu zube izbio. Tukao bih ga dok ne pocne povracati. A onda bih ga tukao jos malo. Onda bi morao da nosi onu masku jer bi mu lice izgledalo kao palacinka. Ne bi ga ni mater rodjena prepoznala, da je ziva. A Sidiusu.... Ma jos nisu izmisljenje rijeci ni kompozicija recenica da opisu sta bih mu radio. Prokleo bi dan kad je prvi put oci otvorio. Ali neeee. Ne mogu to, jer Sila kaza da ne moze tako. Kao, mora onaj kreten Luke Skywalker to rijestit. Tako Sila kaze, takva mu je sudbina. Onaj idiot ce nas spasiti. Dodje mi da sam sebi glavu odsjecem svojim lighsaberom, kad pomislim da je on buducnost Jedi reda. Kreten izgleda kao da je frontman kakvog boy banda!!! Vec je dva puta sebi prst odrezao na onoj vjestackoj saci, koliko je smotan. Cekam samo kad ce sam sebe da prepolovi....Sta sam docekao pod stare dane....

30.08.2005.

aurra sing....

Bilo je to u vrijeme mog boravka na Kashyyyku. Sjedio sam ispred moje kolibe i motao moj drugi jutarnji joint, onaj sto ide poslije jutarnje casice loze.
Iznenada, osjetio sam tako strahovit poremecaj u Sili da mi se prvo ucinilo da me opalio onaj zadnji dim. Bas je jaka ganja. Krajickom oka sam primjetio kako prema meni leti raketa sa plazmenim punjenjem. Mali potez rukom i uz pomoc Sile sam skrenuo putanju projektila u stranu. Raketa se zabila u obliznje brdo takvom silinom da je pola brda jednostavno nestalo. Ocito je neko zaista zelio da budem jedan sa Silom. Ako nista drugo, ovaj put su poslali nekoga ko je zaista dobar. Jer uz svo moje vladanje Silom, nisam osjetio nicije prisustvo. Iznenda, iz zbunja je iskocila prilika bijele koze, dugog crvenog percina i crvenog koznog kostima. U obje ruke je drzala po lightsaber. Znaci, nekome sam zaista bio ozbiljna prijetnja. „Zdravo Aurra. Navratila si na kafu?“ pitah. Na par metara od mene je stajala Aurra Sing. Najpoznatiji i najopasniji lovac na ucjene. Bivsi padawan Dark woman. Osoba koja je ubila najvise Jedija u zadnjih nekoliko stotina godina. Osoba u kojoj je toliko jako pulsirala Tamna strana Sile da mi se na trenutak ucinilo da je sunce zaslo za oblake. „ Tebe trazim starce. Obisla sam mnogo svjetova, ali sam te napokona nasla. I sada cu da uzmem tvoj lightsaber. Kao mnoge druge prije...“ Zamotao sam joint i povukao dim. Jaka, masala...“ Znas, Aurra, mi Dresaliani smo poznati po dvije stvari. Kao dobri ljubavnici i kao vjesti borci. Posto vidim da ne nosis ni cvijece ni vino, a cini mi se da se nisi ni obrijala ispod pazuha, cini mi se da od sexa nema nista. Sto znaci jednu stvar...Stvarno ne bih volio da sam ti. A sada pjevaj Aurra...Sing, sing, sing.... „ Bila je brza. Zaista. Da sam popio cijeli litar loze i da sam popusio svu travu vjerovatno bih imao problema da blokiram njen napad. Ovako, brzo sam odbio njena oba lightsabera. A onda se brzo zarotirao oko nje. Nisam mogao da odolim. Dok sam se okretao oko nje, uhvatio sam je desnom rukom za straznjicu. Covjece, kako ima finu guzu. Tako cvrsta i obla. Prsti se jednostavno ljepe za nju. Plus, uvijek sam se palio na cure u koznim pantolonama. A onda sam je udario drskom mog lightsabera u potiljak. Neko drugi bi vjerovatno pao u nesvjest. Ona se samo zakotrljala i zatim odbacila u vazduh. A onda je pokusala sa novim napadom. Skocio sam preko nje. Milimtri su je dijelili od odsijecanja glave. Ovako, njen percin je lagano pao na zemlju, odsjecen skoro pri samom tjemenu. Bila je hrabra. Ali ne i glupa. Shvatila je da je mnogo slabija od mene. Bacila je dimnu bombu a onda u tri skoka, nasla se u na ulazu u obliznju pecinu. Nisam zurio. Znao sam da cu je uhvatiti. Polako sam usao za njom u pecinu. Nista se nije culo. Koncetrisao sam se. O onda...Kap..Kap...Kap... Jedna po jedna kap znoja je padala u udaljenom dijelu pecine. Znaci, strah je ipak obuzeo. Jer iz iskustva sam znao da se ovako znoji samo neko ko je na samoj kapiji terora....Ne bi trebala da osjeca strah. Jer strah je put ka Tamnoj strani. Strah vodi ka ljutnji...Ljutnja vodi ka mrznji...Mrznja vodi ka patnji...Ali, opet.,osjetio sam da u njoj Tamna strana divlja kao nabujala rijeka. Za nju vise nije bilo spasa. Mogao sam samo da je vratim Sili. „Izadji, Aurra. Obecavam da nece puno da te boli. Samo malo. Moj lightsaber ce biti njezan prema tebi. Samo jednom cu da te posijecem. Duboko.“ Cuo se kliktaj a onda se do mojih nogu dokotrljala sonicna granta. Imao sam samo toliko vremena da iskocim iz pecine, prije nego sto se granata detonirala. Nista se nije culo, samo se osjetio jak udar u vazduhu. A onda se poceo svod pecine da urusava. Zaista je bila sposobna. Odsjekla mi je put prema njoj. Vjerovatno je sad bila na pola puta prema svojoj letjelici. Nema veze. Ako Sila tako bude htjela, opet cu se sresti sa njom. Do tada sam zalio sve one koji joj stanu na put.....

16.08.2005.

mladost.....

Davna su to vremena bila. Bio sam Jedi vitez tek par godina. Skoro jos uvijek padawan. Dobio sam zadatak od Vijeca da odem na Aalderan, da ispitam glasine o napadima mandalorskih ratnika. To je bilo cudno, jer se smatralo da je Mandalorska rasa izumrla vec nekoliko hiljada godina.
Bio sam mlad, pun sebe. Vjerovao sam u svoje moci i jos vise u svoj lightsaber. Svojim starfighterom sam sletio na jedan proplanak, koji nije bio toliko obrastao visokim drvecem. Krenuo sam lagano kroz sumu, bezbrizno.....Bio sam mlad. I nisam pazi sta mi Sila govori. Osjetio sam jak udarac u rame. Bacio me par metara u zrak a onda sam sa treskom pao na zemlju. Reagovao sam brzo. Iako mi je rame bilo slomljeno. Ali...Moj vijerni lightsaber nije reagovao. Za trenutak se upalio a zatim skroz ugasio. Odavno je jedna zica gubila kontakt, nesto sto sam rekao da cu popraviti. Samo, nikad nisam imao lemilicu da zalemim. Ni vremena....Jedan po jedan, deset mandalorskih ratnika se stvori oko mene. Njihovi uredjaji za prikrivanje su radili prefektno. Nisam ih vidio golim okom prije, a nisam obracao paznju sta mi Sila govori. „Sta radis ovdje, Jediju?“ pita njihov zapovjednik. „ Dosao sam da vas uhapsim, da vas predam ruci pravde Republike“ odgovorih. Kao odgovor, dobih samo prezriv smijeh. „ Sam si, oruzje ti ne radi..Nase kacige imaju ugradnjene mozdane stimulatore, tvoja Jedi magija nece djelovato na nas, da nam kazes sta da uradimo....Nemas sanse.“ . Za trenutak, pomislih da sam izgubljen. Za trenutak. A onda sam se sjetio mog Jedi ucenja. Prvo sam Silom dopro do slomljene kosti. Kroz bol, kroz patnju. Osjetio kako se slomljeni dijelovi polako spajaju. Kako zarastaju. Kako rana, nastala probijanjem slomljene kosti zarasta...Kako Sila svojom cistoscu pomaze ozdravljenje. Nije bas kao da sam bio u bacta tanku. Ali ce posluziti. Slijedio je tezi dio. Koncetrisao sam se. Fokusirao. Upravljao Silom. Osjetio kako me ispunjava. Kako se osjecam vise ziv nego inace. Kao da cu prepuknuti od radosti, jer ta cistoca, ta ljepota struji kroz mene. Polako sam je oblikovao, usmjerio prema lightsaberu koji je lezao par metara od mene. Dotakao ga, prodro u njega Silom, osjecajuci svaki njegov dio. Kristal, sociva, emiter....Kvar. Polako, poceo sam da Silom spajam raskinute dijelove. Lagano, jer je ovo bilo vazno. Polako sam poceo da govorim, da dobijem na vremenu, dok je Sila spajala slomljene dijelove mog maca. „ I dok hodam dolinom sjene i smrti ne bojim se Zla. Jer Ja sam najzajebaniji jebac majke u njoj. I svako ko mi se suprostavi, ceka ga vjecna tama. Zato, polozite oruzje predamnom i kleknite. Ili upoznajte nistavilo!!!“ Za trenutak su bili zateceni. Mada, bili su dobri. Poceli su munjeviti da dizu svoje blastere prema meni. Munjevito za obicnog smrtnika. Taj trenutak oklijevanja mi je bio dovoljan. Moj lightsaber je bio spreman. Urbana legenda kaze da je mandalorijanski celik jedan od rijetkih materijala koji je otporan na lightsabere. Celik od kojeg su napravljeni njihovi oklopi i njihovi macevi. Urbana legenda. Ne znam. Mozda. Mozda otporni na neke druge lightsabere. Ne na moj. Kao topao noz kroz puter, moj mac je sjekao. Probijao. Unistavao. Divio sam se njihovoj obuci, njihovoj reakciji. Ali ja vise nisam bio padawan. I oni nisu imali sanse. Dok sam ih sjekao jednog po jednog, oci su mi se napunile suzama. Uvijek zalim za dobrim ratnicima. Bili oni prijatelji ili ne...Stajao sam nad njihovim izmasakriranim lesevima. Mrtvim tijelima sam obecao jednu stvar. Vise nikad necu biti izenadjen. Nespreman. Toliko sam im dugovao.....Zbogom braco po casti....


Stariji postovi

hronika jedi majstora
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


silini linkovi

kontaktirajte majstora

o meni
VRSTA: Dressalian
MATICNI PLANET: Dressalio
VISINA: 0.65 metara
ZANIMANJE: Jedi
RANG: Jedi Master

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
18632

Powered by Blogger.ba